Jedne prilike se Poslanik u prisustvu ashaba nasmiješio, pa ga oni upitaše: „Čemu se smiješ Poslaniče“? On reče:'Vidio sam dvojicu parničara pred Gospodarom svjetova'. Jedan od njih je rekao:'Gospodaru, ovaj mi je učinio nepravdu, pa mi od njega uzmi moje pravo'. Upitao ga je:'Kako da ti od njega uzmem tvoje pravo'? On je rekao:'Daj mi protuvrijednost od njegovih dobrih djela'. 'On nema dobrih djela', rekao je Gospodar, a parničar će na to:'Uzmi od mojih loših djela i prebaci njemu'. Na to mu je Gospodar rekao:'Bi li bio zadovoljan time da ti uopće nemaš loših djela'? 'Kako onda Gospodaru da namirim svoje pravo od njega'?,upitao je on. Uzvišeni mu je rekao:'Pogledaj na svoju desnu stranu'. Kad je pogledao vidio je dvorce, vrtove i bašče, i to takve da takvo nešto nije nikad oko vidjelo, uho čulo, niti srce osjetilo. Upitao je:'Čije je ovo Gospodaru'? Allah dž.š., je rekao:'Onoga ko mi plati njegovu cijenu'. 'A koja je cijena tome Gospodaru?, upitao je parničar. Gospodar mu reče:'Da svoga brata povedeš u Džennet'. Začudilo me i zadivilo, kaže Poslanik, kako Allah izmiruje svoje robove“.
Gospodar svjetova, poslao je Poslanika da nam pokaže put pravi i upozori na stranputicu. Poslao ga je da nas, s ivice vatrene jame udalji i oko zajedničke riječi ujedini. Poslao ga je da nas nauči šta je za čovjeka važno a šta sporedno. Došao je Poslanik da nam pokaže da je živeći vjeru moguće biti sretan na Dunjaluku a ne robovati mu i da je moguće na Dunjaluku, na Poslanikovoj stazi sve svoje potrebe zadovoljiti a u grijeh ne zagaziti. Poslanik je došao i primjerom pokazao da u vjeri koju je donio ima mjesta za svakog, bez obzira na boju kože, spol, naciju... Spasu je pozivao i muškarce i žene i bijele i crne i arape i nearape. Obraćao se onima koje poziva riječima:“O ljudi“. Poveo je spasu i dunjalučkoj sreći i Ebu Bekra, uglednog mekeliju i Amara ibn Jasira, sina robinje i Bilala, crnog abesinskog roba, a kad je ispred sebe na kraju poslaničke misije vidio uspjeh, oličen u stotinu hiljada okupljenih ashaba na Arefatu, poručio je: „Vi ste braća i nema niko prednost nad drugim a jedinu razliku među vama pravit će Stvoritelj vaš i to samo na osnovu vaše bogobojaznosti i količine ispisanih dobrih djela u vašoj knjizi.
Kao što je Poslanik promjerom svojim, samilošću, pravednošću, iskrenošću, poštenjem..., osvajao ljude i vodio ih sa sobom uspjehu, slobodno možemo reći Džennetu, i od nas traži da činimo isto. Zahtijeva da budemo odgojeni, vrijednostima vjere oplemenjeni i da takvi gdje god da dođemo po dobru budemo prepoznati, pa ljudi s oduševljenjem krenu s nama, krenu za nama, a nama je zadaća da ih povedemo sreći i uspjehu.
Mogao je, bio je snažan i jak naš Poslanik kad je u Mekku dvadesetog Ramazana 630.god. ušao, osvetiti se i sve koji su ga zlostavljali i progonili kazniti, ubiti, i kao nevjernike u Džehennem poslati. Ne, on je jasno povikao:“Ni koriti vas danas neću“, i sve ih svojom blagošću, samilošću poveo ka Džennetu.
Kome pripadaju te divne bašče, rijeke, perivoji džennetski? Onome ko je spreman platiti cijenu za njih. A šta je cijena? Cijena je da svog brata povedeš u Džennet.
Obaveza ti je da svakom pokažeš ljepotu vjere, živeći je. Musliman je čist, uredan, drag, susretljiv, uvijek spreman pomoći. Musliman je iskren, pravedan, darežljiv. Musliman ne zavidi, ne mrzi, ne ponižava, ne svađa se. Musliman zna za riječi Poslanikove u kojima se kaže: „Da budeš povod da jedan čovjek pođe putem pravim, bolje ti je od Dunjaluka i svega što je na njemu“.
Obaveza ti je da kad vidiš loše djelo, opomeneš, upozoriš, na lijep način skreneš pažnju počinitelju, ne koreći ga i ne prezirući. Povedi brata u Džennet kad ga vidiš da psuje, upozorivši ga da to što govori nije riječ koja će ga u džennetsko društvo uvesti. Kad ga vidiš da pije zabranjeno, upozori ga da to nije piće koje ga rijekama i izvorima džennetskim vodi. Kad ga vidiš da krade ili na nepošten način stiče, upozori ga da to nije hrana i opskrba koja će ga u hlad džennetskih voćki dovesti. Kad ga vidiš da je na stazi koja bludu vodi, upozori ga da to nije staza na kojoj su hurije džennetske. Upozori ga, bolje ti je tako, nego da on tebe na Ahiretu, pred svima optuži da ga upozorio nisi, a mogao si. Musliman, sljedbenik Poslanikov, uvijek je u misiji, baš kao što je i Poslanik bio jer zna, da ako samo jedan čovjek krene putem istine njegovim sebebom, bolje mu je od Dunjaluka i svega na njemu.
Obaveza ti je oprostiti bratu, haliliti mu, tako te uči Poslanik i primjerom i riječju. On s.a.v.s., je rekao: „Ako hoćeš milost, budi milostiv“. „Ako hoćeš oprost, opraštaj“. Poslanik je oprostio i Hindi i Vahšiju i Suhejl ibn Amru i ... Ovaj veliki ashab Suhejl je koristeći svoje govorničke sposobnosti u džahilijjetu kad bijaše vrijeđao Poslanika i odvraćao od njegova puta. Kad je oslobođena Mekka, Omer r.a. traži od Poslanika da Suhejla kazni, a Poslanik kaže: „Ne, on će svoje govorničke sposobnosti staviti u službu vjere“. Uistinu, kad je Poslanik na Ahiret preselio, ono što je Ebu Bekr bio u tim trenutcima stanovnicima Medine, Suhejl je bio stanovnicima Mekke. Očuvao jedinstvo muslimana i njihovu prisebnost. Zar ga Poslanik nije samilošću i oprostom poveo u Džennet.
Cijena džennetskih ljepota, koje na Dunjaluku ni jedno oko nije vidjelo, je oprost. Te ljepote su tvoje, ako brata svog povedeš u Džennet, ako pokažeš velikodušnost, oprostiš, preko ružne riječi i lošeg postupka pređeš. Muslimana, istinskog Pejgamberovog sljedbenika krasi osobina praštanja jer zna, da kad bi samo jedan čovjek njegovim sebebom krenuo putem pravim, bolje mu je od Dunjaluka i svega na njemu.
Poslaniče, došao si da nas naučiš, kako da živimo na Dunjaluku. Naučio si nas da je Dunjaluk prolazan i da je on njiva ahiretska. Upozorio si nas da nipošto ne prodamo Ahiret za Dunjaluk. Sve razamirice među ljudima, i to si nas naučio, su zbog Dunjaluka i njegovih prolaznih užitaka. Oporučio si nam: „Nemojte se svađati, jedni na druge ljutiti, nemojte glavu od brata okretati, zbog onoga što ćete svakako ostaviti“.
Brate muslimanu, brata povedi u Džennet, primjerom, savjetom, oprostom. Budi čvrsto na stazi Poslanikovoj i toj stazi druge zovi, ne silom, ne grubo, ne osoro, već poput Poslanika, blago, lijepom riječi, nadasve primjerom.
Uzvišeni Bože, pomozi nam da razumijemo da je istinska pobožnost u činjenju dobrih djela, da je ona samilost, susretljivost i na oprost spremnost. Amin!
Hutba // 01.01.2016/ Izet ef. Čamdžić
islamskazajednica.ba
islamskazajednica.ba
0 komentari:
Objavi komentar